уторак, 6. јануар 2009.

Božić

Sutra je Božić.

Kad sam bio mali stvarno sam voleo te sve ferije, odlazak u selo M. u Sremu, gde sam proveo divne dečačke dane uživajući u fantaziji, pričama i običajima. I sve je bilo baš sjajno.

Na Badnje veče su momci, dečaci od 14-15 godina išli po selu obučeni u vertepe i recitovali smešnu i divnu predstavicu o rođenju Isusa ... ha, jednom sam i ja učestvovao u jednoj takvoj predstavi. Bio sam dosta mlađi od svih njih, imao sam oko 10 godina ... i bio sam ovca! To je mojoj sestri dalo doživotni kredibilitet da mi s vremena na vreme kaže "Beeeee".

Ujutro se ustane, a ja redovno bio Radovan. Malo džaraš po šporetu na drva (legendarnom Smedervcu), u prizemnoj sremačkoj kući hladno a tebe greje taj žar i srce ti lupa od uzbuđenja.
A posle nekih smešnih stihova najbolji deo: darovanje Radovana (male sitnice, slatkiši) a onda najbolji doručak u istraženom delu Svemira - krompir u gaće i domaća slanina i stric koji zna kako da osladi jelo dok lagano secka slaninu svojom džepnom britvicom (prema kojoj sam zaista gajio neka supernatural osećanja). I tako ... onda jurcamo po dvorištu, na ulici sa drugom decom napravimo "brdo" jer u divnom ravnom Sremu nema brda osim onih koja napraviš uz ćupriju, pa se sankamo i tako ceo dan, dok ne poplavimo pa dođe pokojna nam baka da nas uz viku utera malo do Smederevca ...

Nije bilo svih ovih sega-mega padanja u trans, worshipovanja svemoćnog boga, itd ... bilo je to dečije, jednostavno i lepo. Kao bajka, što ustvari i jeste, zar ne?

Ne verujem u boga, barem ne onako kako svako od nekoliko velikih monopolista želi da bude. Zar to nije tako simptomatično, to da je svaka religija jedina ispravna, jedina koju treba poštovati i jedina koja zna istinu ... ne znam za vas, ali moj artimetičko-logički aparat malo drugačije preračunava te algoritme.

Boga ako sam ikada probao da zamislim to se uglavnom završavalo na nečemu što ne liči previše na ono na šta su trošili toliko boje po zidovima onih institucija gde ljudi odu da dobiju neki Xp (što bi rekli u RPG igricama - samo za razliku od igrica ovde mora da se plati).
Majku mu, zar sam ja toliko osim sveta kad mi se čini da je taj bog više nekako kao univezalni mehanizam, nešto na subatomskom nivou, nešto što se nalazi u svakoj interakciji i sili ... a svi tako uporni da mi pokažu da je to namučeni mladić od trideset i koju, ili neki prorok ili sveta krava, kvaka od šporeta ili slično ...

Da ne bih previše rasipao blasfemiju okolo ovde ću stati.

Lepo je da se ne radi, da će biti da se pojede (i popije ko voli) ... Ja volim Božić ali ne zbog toga što je to praznik jedne religije (pa još sa zakašnjenjem) nego što me uvek seti na detinjstvo.

2 коментара:

  1. Jagnjetina(sa velikim J isto ko na marsu što kaže onaj zeleni), pa Prasetina(veliko) pa Pragnjetina, ondak bokal vina, pa parče, dva tri torte, pa legnem, Kad ustanem ono opet. Pa drugi, pa treći dan Božića. E to ti je urnisanje od rane, baća moj. I juče finiš. Da se raščereči glavudža i pojede mozak. Ha ha ha Zoća.

    ОдговориИзбриши